Ovaj puta u Kostreni po super prijateljskoj cijeni

Goran je prodao jedan malčer te ga je trebao dostaviti na Krk. Stoga smo spojili ugodno s korisnim (Goran i Nikola) te odlučili zaroniti negdje. Razmatrali smo nekoliko opcija ali neke su bile nemoguće, zbog prevelikih organiziranih grupa, prevelike cijene pa smo stoga odlučili za zaron u Kostreni pošto tamo još nismo bili.

Prvi dojam, sve za 5. Super centar, ljubazno osoblje, zaron s plaže, 100-tina ronioca (40-tak žena ronioca J).

Da je nama tako nešto u Varaždinu. Morat čemo razmisliti o onom potapljanju stvari u „aquacity“, dubina i preko 40m, vidljivost loša, popratni sadržaji – našlo bi se ponešto za svakog. Za razmislit i predložit mjerodavnima. Pa susjedi slovenci 80% svojih zarona imaju u svojim rjekama i jezerima.

Ajde da se vratim sad na Kostrenu. Prvi put smo bili tamo i ugodno smo se iznenadili. Centar za poželjeti. Došli smo s praznim bocama, napunili su nam ih za minutu, upoznali nas s centrom (imaju 3 slačione, tuševe, restoran, ogroman birc uz more, plažu, poziciju na dva zamaha perajama), ma sve super.

Odlučili smo se za zaron te nakon kratkog brifinga osoblja centra odlučili smo krenuti s lijeve strane. Bacili smo se u potragu za ostacima neke barke. Nakon malo pedaliranja i jednog promašaja, našli smo ostatke na 24m (vidi sliku). Dalje smo nastavili po zidu gdje smo vidjeli dvije velike škarpine. Nakon prolaska po zidu (max 40,5 m) digli smo se na 12 m a kad tamo ribe i ribe. Orade možeš skoro i dotaknuti. Malo smo plivali sa salpama i fratrima te je prošlo 57 minuta te smo izronili. Na žalost morskog konjica nismo našli.

Goran je bio gladan pa se on bacio na klopu, sabljarka na žaru, odlično – za prste polizat.

Nakon malo odmora ipak smo odlučili da idemo i na drugi zaron ovdje ali ovaj puta krečemo s desne strane. Ušli smo nakon male pauze u vodu i zaronili. Drugi zaron je bio zanimljiviji jer smo skoro 30 tak minuta bili na zidu i istraživali. Ovaj puta našli smo tri škarpine a ostale ribe bilo je u izobilju. Na kraju zida odjenom nam se ukazala i barka koja je potonula prošle godine, koju na prvom zaronu nismo vidjeli. Gore ima kazetofon, tanjuri, zdjelica, propela...

Izronili smo i ovaj put sam i ja bio gladan. Opremu smo oprali i stavili ju sušit a mi smo se prebacili u restoran kod susjeda. Klopa odlična, pogled još bolji...

Došlo je i vrijeme za pokret. Spakirali smo opremu i krenuli podmirit raču. A kad tamo šok. Tip veli, Gnjurci pa kaj čemo s vama. Eto ovako čemo, za vas poseban cijena. Goran i ja se pogledamo – čemu sad ovo. Ako vam odgovara za vas će cijena biti za dva zarona 100 kuna. Naravno da nam odgovara. Platili smo, ostavili kontakt – a oni su se obvezali da će nas pozvati na eko akciju i druženje, te nastavili putem na Krk.

Goran je prodao stroj, stavio lovu u džep i mogli smo krenuti kući.

Nikola & Goran